„Sex i grad ludilo“ ponovo je uzdrmalo javnost. Sama mogućnost da postoji šansa za nastavak snimanja serije, obradovala je mnoge djevojke koje su vjerno pratile avanture 4 njujorčanke. Vijest je i mene oraspoložila jer su Carrie, Sam, Miranda i Charlotte uveliko utjecale na moje poimanje ženstvenosti i ženskog samopuzdanja u periodu kada sam gradila svoju ličnost. Iako je nastavak istoimenog filma prošle godine naišao na slabe kritike, ja sam i dalje ubjeđena da one mogu još mnogo ženskih naraštaja podučiti osnovnim lekcijama preživljavanja u „muškom svijetu“.

Međutim, da li će se serija nastaviti i na kakve će reakcije naići, nije tema ovog posta. Sa svojim prijateljicama ponovo sam , po ko zna koji put, uporedila nas sa njima. Problem je nastao kada su dvije od nas četiri poželjele biti Samantha Jones.  Lako je bilo odrediti Carrie i Charlotte, ali definisanje mene kao Mirande i A. kao Samanthe nije mi baš leglo.

Ja: „Hej, pa ja sam tipična Samantha. Uspješna sam u onom što radim, uvijek težim da postignem što bolji uspjeh, u životu se za većinu stvari sama borim i solo sam.“

A: „Pa, i Miranda je uspješna poslovna žena, snažna, hrabra i dugo je bila solo.“

Ma, sve to stoji, ali ja sebe vidim kao Samanthu. Ne u toliko ekstremnom obliku žderačice muškog roda, nego više kao osobu koja je u suštini samostalna i nezavisna od drugih. Zanimalo nas je šta bi druge cure rekle za sebe, pa sam izvan svog uskog kruga prijatelja organizovala malu anketu.

Koja djevojka iz „Sex i grada“ bi ti voljela biti?

Očekivano, dosta odgovora bilo je Carrie, ali mnogo više glasilo je „Samantha Jones“. Osim što je meni posebna, pitala sam se šta to druge cure vide u njoj.

„Sam je samopouzdana. Ne treba joj pomoć da riješi svoje probleme.“

„Uvijek je tu za one najbliže, iako na prvi pogled djeluje kao bezosjećajna kučka.“

„Ona je muškarac u tijelu prezgodne žene. Njoj ne treba muško da bude srećna, muško joj treba samo da je zadovolji.“

„Uspješna je i ne dopušta da joj se ljubav miješa u zadovoljstvo. Ne cmizdri kao ostale tri cure.“

„Čak i kad se udebljala, voljela je svoje obline. Nije joj bilo potrebno da bude mršava da bi bila sexy.“

Dakle, izgleda da Sam posjeduje sve ono što ženski časopisi, raznorazni psiholozi i life couch-i tvrde da je karakteristika uspješne, zadovoljne i srećne žene. Sam ženama djeluje pomalo idealno. Muškarci joj zamjeraju „prostituisanje.“ Zanimljivo, jer da je Sam muško, njima bi mijenjanje partnera bilo sasvim O.K. i playerski, čak cool. Naravno, pričam o mojim vršnjacima sa kojima sam razgovarala. Ne daj bože da svakog predstavnika muškog roda vidim kao šovinistu, onda bih bila priglupa i uskih životnih vidika.

 Ali, da li smo mi stvarno Samanthe?

Žena kao Samantha predstavlja opasnost muškarcima jer im pokazuje da može preživjeti u patrijahalnom svijetu ponašajući se baš kao i oni i pritom igrajući njihovu igru zavođenja. Mnoge od nas potajno žele biti tako jake i neosjetljive na emocije. Ali, istina je da je tamo mali broj istinskih Samanthi, a da većina nas više liči Carrie, Mirandi i Charlotte. Možda je tako i bolje, jer svakom muškarcu u muškom svijetu treba žena koja će stajati iza njega i neprimjetno ga voditi kroz život. Samantha Jones nije žena koja bi dopustila sebi da stoji iza muškarca, prije bi tražila da on stoji iza nje. A nijedan muškarac, bez uvrede molim, ne bi to podnio.

Carrie, Miranda i Charlotte takođe su mlade, lijepe i moderne žene koje grade karijeru, ali na kraju traže muškarca sa kojim će dijeliti i svoje i njegove uspjehe. Cmizdrenje je usputna pojava, uzrokovana hormonima i emocijama koja nas čini više ženama i stavlja u stereotipe. Dragi muškarci, mi volimo biti u tim stereotipima, jer, kada nas vidite ranjive, znate da nam treba čokolada i zagrljaj, i, ukoliko nas volite, bićete tu u tom trenutku da nas utješite. Možda ćemo i dalje potajno željeti da budemo Samantha koja ne miješa emocije i karijeru, ali ćemo vas itekako voljeti tako šćućurene u vašem zagrljaju.

Advertisements