„Leptiri u mom stomaku,
uvek me na tebe podsete.
Ja ih uspavam na foru,
al’ te osete“

O „leptirima u stomaku“ čujem često. I sama sam ih osjetila dva-tri puta. I zaista, lijep je to osjećaj, kao da te nešto golica iznutra pa si stalno nasmijan i raspoložen za sve. Ja bih leptire nazvala crvićima- nekako je osjećaj sličan metamorfozi larve u leptira: iz sitnice se razvija nešto puno veće. Nažalost, i to isključivo moju, dugo nisam osjetila ni „crviće“ a ni „leptire“. Čovjek sam sebi stvori toliko obaveza i zaboravi na onu najvažniju- obavezu prema sebi.  Kada bih vam pisala o simbolici, rekla bih da „leptiri u stomaku“ predstavljaju sreću, zadovoljstvo, mir i ravnotežu. Jednostavno, pomislite na dragu osobu, pa vam milo i nekako toplo oko srca. Ali, ako nemate tog nekog posebnog, to ne znači da ne zaslužujete ovaj prelijepi, golicavi osjećaj. Naprotiv! Čovjek je stvoren da voli, a prvenstveno da voli sam sebe. Često se uhvatim kako govorim da nemam vremena za različite sitnice poput čitanja knjige, a zaboravljam da te sitnice čine da se osjetim sretnom poput malog djeteta.

Razmislite: Da li ste nekad pogledali neki simpatičan film ili čitali knjigu i osjetili golicavi osjećaj sreće kada vaš omiljeni lik doživi uspjeh? Da li ste osjetili istinsko zadovoljstvo kada odvojite 1h u prebukiranoj sedmici da biste sa prijateljima uz kafu pričali o svemu onome što nije vezano za fakultet, školu, posao, probleme…?

Sve su to sitnice, ali sitnice čine suštinu. Poput čestica atoma, ako fali jedna, i najsitnija i naizgled najnevažnija čestica, ne možemo govoriti o cjelini. Uvijek težimo ka boljem, žurimo, stižemo rokove… Kada stignemo usporiti? Kada istinski odvojimo vrijeme samo za sebe?

Prvi u mjesecu meni je poseban. Ja tada kupim novi broj Ljepote i zdravlja, dođem kući, napravim ness i na 2h (dok ne pročitam časopis od korice do korice) zaboravim na sve druge obaveze, rokove i sl. To je mojih 5 minuta. Nađem ja vremena i drugim danima. Sjednem u tramvaj i, dok se vozikam, halapljivo čitam neku laganu, ležernu knjigu za koju nemam vremena u ovom elektronskom vremenu. Izdvojim mjesečno bar dva dana da izađem sa drugaricama i isključim mozak- šoping, kino, kafa… svejedno je dok god nema „teških“ tema.

Istina, teško je naći vremena za sitnice. Ali, ako počnemo obraćati pažnju na stvari koje nas okružuju shvatićemo da je lako pronaći stvari koje nas čine sretnima. Sličan je to osjećaj kao zaljubljenost- leptirići (crvići) prorade i zagolicaju iznutra, izvuku nam osmijeh. Zaljubite se- u ŽIVOT! Nema ništa ljepše od sretnog čovjeka, a sretan čovjek postaje i kreativan, raspoložen za posao i cjeloživotno učenje. Zastanite, osluškujte svijet oko sebe, pronađite svoje sitnice… I shvatićete kako život i nije tako težak kakav se ponekad čini.  🙂

I ne zaboravite jedan savjet koji sam i sama nedavno dobila, ako ste u tolikoj frci s rokovima da ništa ne možete stići- otiđite popiti kafu (ili čaj, za one koji kafu ne vole) ! 🙂

Advertisements