Šaljem vam pozdrav iz fakultetske čitaonice, gdje ubijam vrijeme prije predavanja razmišljajući o – modi! Da, da, vjerujte, čak i ja znam ponešto o tome. Ne brinite, neću pisati koje su to boje „in“ ove jeseni, niti šta je „totalni out“. Ovaj put pažnju posvećujem djevojkama koje šetaju sarajevskim ulicama i koje ne dozvoljavaju da „moda nosi njih“ – one nose modu! Ali, prije toga ispričaću vam šta me je inspirisalo na ovaj post.

Elem, krenem ja prije faksa do kancelarije da nešto preuzmem. Stanem na stanicu i, dok čekam autobus, ogledam se u onom staklu. Sama sam sebi nešto slatka, pa se čudim. Iskreno, uvijek sam u farmerkama, patikama ili nekim ravnim čizmama (izuzev kad izlazim, tad su obavezne štikle) jer mi je tako najlakše. Ali, ko kaže da se u farmerkama ne može dobro izgledati? 🙂 Kako god, jutros sam obukla hlače sa onim slatkim faltnama na bokovima i one cipelice što liče na oksfordice, samo sa štiklom, promijenila torbu (inače nosim najveću koju imam), nanijela malo sjenke na oči umjesto samo maskaru i – šta da vam kažem, druga djevojka! 🙂

Već mi u glavi neke misli o novom postu koji će bti pomalo modni, smišljam rečenice, premišljam se šta je to moda… Kad odjednom ugledah najsavršenije čizme na svijetu! Djevojke će razumjeti, muškarci možda neće, ali ako bih pravila neko muško poređenje, to bi vam bilo kao kada vidite dobar auto za koji znate da ga ne možete sebi priuštiti ali i dalje gledate za njim dok se gubi u daljini. Tako sam i ja gledala za crnim, kožnim, dubokim čizmama (do koljena, da se razumijemo), ukrašenim nitnama oko gležnjeva i sa sasvim malom, elegantnom potpeticom. Pojavile su se iz nekog limited edišn napucanog džipa (ne razumijem se baš u auta, ali djelovao je vau) i lagano krenule do trafike. Podigla sam pogled da vidim ko je žena koja ih nosi i vidi čuda – obična, nasmijana, blago našminkana mlada žena dobre frizure i pozitivnog stava. Pozdravila je prodavačicu, uzela dvije kafe i cigarete, malo popričala s njom i vratila se u auto. Tada sam primjetila prijatelja/brata/radnog kolegu/momka/muža za volanom. Podjednako nasmijana pružila mu je kafu, on je upalio vozilo, a ja sam nastavila gledati za džipom koji se gubi u daljini. Samo, nisam gledala u džip. Razmišljala sam zašto su mi te čizme privukle pažnju. Njihova vlasnica imala je onaj lijepi, graciozan hod, ne onaj manekenski, nego opušten. Doduše, čizme su očigledno bile skupe, a ne kupljene na pijaci (kao većina moje garderobe), ali mene je i dalje kopkao taj njen stav. A onda sam nastavila razmišljati o stavu…

Na putu od kancelarije do faksa pogledala sam svaku djevojku koja je prošla pored mene. U svakoj sam tražila „ono nešto“. Šta je to „ono nešto“? Karizma? Šarm? Ljepota? Možda markirana garderoba? Kada šetate Ferhadijom u Sarajevu, srešćete mnoge djevojke, većinu njih obučene po posljednjim trendovima, perfektno našminkane, mirisne i dotjerane. Međutim, nećete se okrenuti za svakom od njih. Postoje djevojke koje dozvoljavaju da odjeća nosi njih i one koje nose odjeću. Šta mislite, koje su privlačnije?

Odjeća ne čini čovjeka zar ne? Ali je zato ona dobar dio ukupnog dojma koji ostavljamo. Zato je važno prije svega biti čovjek, imati svoj stav, a onda birati odjeću koja nam odgovara i koju možemo da nosimo. U tome je izgleda cijeli trik mode – da mi nosimo nju! Došla sam do zaključka da nije važno nosite li visoku modu, konfekcijsku modu ili, pak, meni najdražu, fejk modu (to vam je ona koju pronalazite na pijacama,u jeftinim radnjama i na sniženjima, a koju možete iskombinovati sa svim i svačim 🙂 ), važno je kako se osjećate u njoj. Zato drugi put razmislite prije nego nešto kupite: da li kupujete jer vama prija ili samo zato što je moderno? Ja recimo nikad ne bih obukla šalvare, a prošle sezone su bile takooo moderne i forsirane. Meni se ne sviđaju i tačka. 🙂

A, da vas podsjetim, i sama Coco Chanel je rekla: „Moda nije pitanje odjeće. Moda je u zraku, rođena iznad vjetra. Morate imati intuiciju za nju. Ona je na nebu i na cesti.“

A sad me izvinite, kasnim na predavanje 🙂

Advertisements