Oznake

, , , ,


Čudno je šta sve strpamo u onaj kofer uspomena koji nosimo sa sobom. Nađu se tu riječi, osjećanja i ljudi na koje zaboravimo, ali koji kad tad isplivaju na površinu i iznenade nas. A da li iznenađenje bude negativno ili pozitivno, zavisi od konteksta, situacije, vremena i čega sve ne.

Elem, da konkretiziram svoju dilemu- zašto se bivše ljubavi, iliti- bivši momci, javljaju uvijek u onom trenutku kada ne želimo ni čuti za njih? I zašto se uopšte jave nakon što stavimo tačku na sve?

Image

Malo prije Nove godine prijateljica je slavila rođendan. Bio bi to sasvim normalan rođendan da joj tog dana nije stigla poruka od Njega, momka koji ju je ostavio i pomirio se sa svojom bivšom. Čestita joj rođus. A mislila je da mu je ostalo još bar toliko ponosa da joj se ne obraća.

Za Novu godinu redovno primim poruku od mog Mr Big-a, momka koji mi je u srednjoj školi bio velika i neprežaljena ljubav. I uvijek ta poruka izazove  neke čudne emocije, pomiješane sa pićem koje obavezno saspem u grlo brzinom munje. Ponekad kad pročitam Njegovu poruku želim mu se baciti u zagrljaj i ne pustiti ga nikad više. Ponekad ga zbog te poruke mrzim više nego ikad ranije. Inače se rijetko javlja. Ali kad se javi izazove pravu pravcatu buru. A javi se uvijek u najgorem mogućem trenutku.

Image

Priča mi A. da je i ona nedavno, sasvim iznenada, na ulici srela svoju prvu ljubav. Kaže, nije joj bilo svejedno, a pogotovo kad joj je rekao „Trebali bismo nekad popiti kafu zajedno“. Ne, ne bismo trebali, kaže ona meni. Njemu je samo klimnula glavom.

Bivša djevojka momka od moje prijateljice često mu se javlja sa porukama nade u njihovo pomirenje. On joj kaže da sada voli drugu (moju prijateljicu), ali bivša ne odustaje. Ko tu koga zavarava?

Priznajem, imam ja jednog bivšeg kom ponekad lajkam neki link na Fejsu. Ali, to je sve. Ne šaljem poruke, ne vraćam se u prošlost, ne pitam zašto i kako, i ne nastavljam tamo gdje sam stavila tačku. Ipak,  zanima me zašto ljudi nastavljaju i poslije te tačke? Da li ste se vi nekada javljali bivšima nakon mjeseci, pa i godina nejavljanja? I ako jeste, zašto? Šta je to u prošlosti što nas proganja?

Advertisements