Oznake

, ,


Gurnula je bijelu kovertu u džep kaputa i izašla na hladan februarski zrak. Nervozna nepoznata lica išla su joj u susret, prolazila pored nje, kaskala iza nje, gubila joj se iz vida… Razmišljala je o tim licima, o ubrzanim koracima tijela kojima su ta lica pripadala. Naborana lica. Namrgođena lica. Zamišljena lica. Ravnodušna lica. Kakvo je bilo njeno, pitala se. Da li je iskazivalo tjeskobu koja se krila u njoj?

Žuta neonska svjetlost uličnih lampi razbijala je tamu predvečerja. Noć prebrzo pada zimi i predugo traje. To samo produbljuje tjeskobu, znala je. Odmahnula je glavom kao da pokušava odagnati misli, ali nije podizala pogled sa svojih crnih cipela koje su ubrzanim korakom gazile asfalt. Nije osjećala noge niti je znala kuda je nose. Hodala je bez cilja, ne razmišljajući o pravcu u kojem ide. Zastala je čekajući da se upali zeleno svijetlo na semaforu. Pogled joj se prikova za sivu višespratnicu na drugom kraju pješačkog prelaza. Pravougani otvori iz kojih je isijavala žuta svjetlost razbijali su sumornu, pomalo zastrašujuću građevinu čiji se ravni krov stapao sa teškim oblacima koji su se nadvili nad gradom.  Ovo  je grad u kojem nema razloga da budeš sam, u glavi joj se vrtila poznata pjesma. Fokusirala se na središnji prozor. Ko živi tu? Možda neka porodica? Majka koja sprema večeru, otac koji gleda televiziju, dvoje djece- dječak i djevojčica. Žive rutinski, svakog dana odlaze na posao, djeca idu u školu, vikendom imaju goste. Možda idu nekom u goste. Žive po pravilima, idealno, ‘onako kako bi trebalo’. Ona to ne bi mogla, živjeti po pravilima. Možda tu ne živi porodica, možda je neko sam u tom stanu, baš kao i ona. Upalilo se zeleno i prešla je ulicu, skrenuvši desno od zgrade prema parku.

Htjela je sjesti na klupu, ali su sve bile prekrivene snijegom. Stajala je zamišljena. Više nije primjećivala lica niti su je zanimala. Iz džepa je izvukla otvorenu bijelu kovertu. Poštar ne zvoni dva puta, pomislila je. Zvoni jednom, kao i svi, i donosi vijesti. Otvarajući bijelu kovertu  očekivala je opomenu za neplaćene račune. Očekivala je poziv za učešće u nekoj glupoj nagradnoj igri. Očekivala je pismo za gazdaricu. Još jednom je pročitala tekst napisan zlaćanim slovima.

Pozivnica za Njegovo vjenčanje. To ipak nije očekivala.

Advertisements