Oznake

, , , , ,


Bila sam u mom voljenom Mostaru ove sedmice. Dugo nisam išla, i dočekala su me brojna iznenađenja, između ostalog i informacija da On više ne živi tamo. Definitivno sam bila u šoku kad mi je I. rekla. Ne zato što ja njega još volim ili nešto tako, nego što je mene upravo On asocirao na Mostar. Ili me je Mostar asocirao na Njega. Nisam sigurna. Ipak, svjesna sam da meni taj grad bez njega neće više biti isti. Saznanje da je otišao iz Mostara podsjetilo me na epizodu Seks i Grada u kojoj Zvjerka napušta New York. Nisam mogla, a da se ne zapitam- je li ovo kraj jedne ere? Konačna tačka na sve dobro i loše što se desilo među nama? I zašto baš sada kada ću ja češće ići za Mostar? Je li to ta sudbina?

Prošla sam ponovo ulicama kojima sam s njim prolazila. Čudan smo par bili. Kao što reče I., bili smo srećniji zajedno onda kad nismo bili u vezi nego kad jesmo, nekako smo se više voljeli. Ovisnost o Njemu je jedno vrijeme bila poput  bolesti. Čudno. Reče I. i to da smo nas dvoje „dugo trajali“. Davno prošlo vrijeme rekla bih, pa opet, nije mi bilo svejedno. Možda je to jednostavno taj osjećaj prve ljubavi zbog koje si i patio, ali koju jednostavno ne možeš da pustiš. Koliko nam znače bivši, njihova blizina ili daljina? Jednom je otišao od mene, ali tad sam ga još voljela, a i znala sam da odlazi. Sada je otišao bez da mi javi. Zašto ja nisam češće išla u Mostar kad sam mu toliko puta obećala da ću doći?

Vrte se neka pitanja, ali moram priznati da mi je i malo lakše, kao da sam se riješila tereta koji duže vrijeme nosim sa sobom. U Njegov rodni grad rijetko zalazim i šanse da ću ga ponovo nekad vidjeti su male. Dok je bio u Mostaru, znala sam da mogu otići do Njega kad god poželim. To je bilo mjesto svih naših susreta. Više nije. Sada konačno mogu krenuti dalje, čini mi se. Daleko od očiju, kažu…

Razmišljam…

Advertisements