Došlo je, izgleda, vrijeme da pozdravimo još jedno ljeto, spakujemo laganu odjeću i pripremimo jakne i rukavice. Nekako u Sarajevu jesen više liči na zimu nego na jesen, no dobro. Bar sunca još ima, pa me drži ljetno raspoloženje. A ljeto koje ispraćam vjerovatno ću dugo pamtiti. Zbog toga i ovaj post (konačno jedan nakon dugo vremena) posvećujem ljetu dvijehiljadedvanaestom.

Sve je počelo sa onim ospicama koje preležah u maju. Da, ospice sa 22 godine! Teško sam ih podnijela, a ožiljke i dalje imam, valjda da podsjećaju da zdravlje uvijek treba biti na prvom mjestu. Slab imunitet, posljedica nespavanja i stresa, očitovao se na kosi, noktima, koži, kroz malaksalost. A ni nakon bolesti nije bilo odmora – ispiti, novi posao i opet stres. Zato sam jedva dočekala juli, Exit, Mostar Blues Fest i Demofest. Zaljubih se u Novi Sad, odslušah Gunse (sad šesnaestogodišnjakinja u meni  može i da umre :P) i provedoh najbolja  4 dana. Možda zato što mi je ovo bio prvi Exit do sada, možda jer me grad oduševio, možda jer sam našla svoj ispusni  ventil u muzici, ali ne shvatam ljude koji hejtaju ovaj festival. Mene je preporodio. Juli je simbolisao putovanja, pa nastavljam prema voljenom Mostaru i odmah zatim prema Banjaluci. I gle čuda, osim u muziku, u Banjaluci se zaljubih i u Njega. Ludo, bez razmišljanja, bez planiranja, besmisleno, filmski! I dobro je dok traje, kažem, jer odavno nisam bila ovako srećna!

Ali, velika sreća uvijek nekako donese i veliku tugu. Iznenadna i tragična smrt drage i jako mlade osobe ostavlja prevelik trag. Zapitala sam se da li život uzimam previše zdravo za gotovo i došla do zaključka da treba živjeti punim plućima. Bez strahova. Bez žurbe. Do kraja života ću proklinjati tu saobraćajnu nesreću, ali ću i više cijeniti život. I ljude oko sebe.

U septembru diplomirah. Sada imam Bakaleurat poslovnog komuniciranja i desetku iz teze na temu Analiza političkog marketinga na web portalima u Bosni i Hercegovini. Nije loše, idemo dalje – na master.

Čekam oktobar. Čekam rođendan. Volim svoje rođendane. Trenutno volim cijeli svijet. Uživam u svakom trenutku. Oslobodila sam se stresa. Pokušavam više spavati. Pokušavam više vremena posvetiti ljudima oko sebe. Konačno se probudila i želja da naučim kuhati, vidjećemo na šta će to ličiti 🙂 Ne traćim dane, previše su dragocjeni da bi bili uzaludno potrošeni. Prošlo je još jedno ljeto, ali dolazi jesen, zlatna, prohladna, obećavajuća. Na kraju, svaki dan je novi dan, zar ne?

Image

Advertisements