Oznake

, , , , ,


Godina je završila puknutom gumom na Centrotransovom autobusu za Beograd, a samo sam ja mogla vidjeti simboliku u tome i smijati se. Odlazi godino i pusti vodu za sobom, da se ne vratiš.

Rekla sam sebi 31. prije ponoći da sam spremna za nove godine, bez puknutih guma i slomljenih srca, sa mnogo vina i putovanja, što dalje od Sarajeva. A 2015. je počela hladnim beogradskim jutrom, snijegom na krovovima i novogodišnjim ukrasima u Knez Mihajlovoj. Grad koji liječi ispraćao me na putovanje koje liječi. Znala sam to onog trenutka kada smo V. i ja sletjele na pistu aerodroma Henry Coanda, a na izlazu su nas dočekala tri nasmijana prijateljska lica. Avantura je mogla da počne.

20150104_130650Bukurešt nas je počastio suncem, dobrom hranom, vinom i odličnim noćnim životom. A kad ti prvi dani januara počnu izležavanjem u krevetu, maratonom sitcoma i Nutelom, znaš da ova godina mora biti sjajna. Nažalost, odmor ne izliječi srce u potpunosti ali mu da dovoljno snage da nastavi dalje i ostavi u prošlosti sve ono što više ne vrijedi ni spominjati a kamoli popravljati.

Rumunjski glavni grad bio je poput mene – zatočen u prošlosti sve više je težio ka budućnosti. Jeftini taksi prevoz i elegantni restorani, divni parkovi i komunistički blokovi zgrada, sve se borilo između duhova komunizma i obećanja Evropske unije. A ja sam se smijala. Po prvi put nakon dva mjeseca iskreno, iz srca, bez pomisli na tebe. I dok me u Sarajevu sve podsjećalo na tebe, bilo je osvježavajuće biti u gradu gdje ništa nije imalo veze s tobom. Konačno sloboda.

Sloboda je izgledala kao ples, imala miris kafe sa đumbirom i okus bijelog vina.

Na Badnje veče sjedila sam na autobuskoj stanici u Beogradu i čitala ‘Cafe Europa’. Knjige su oduvijek bile moj spas, a ova me spašavala od pomisli da je odmor gotov i da se vraćam u Sarajevo bez starih, loših cipela koje sam voljela. Čitanje je prekinuo gitarista koji je čekao autobus za Kruševac. Njegova priča o studiranju muzike u Banjoj Luci i ljudima koje i ti i ja znamo za mene je predstavljala simboliku, ali ništa nisam rekla. Ovaj put sam odlučila strancu prećutati našu priču. Jer ta priča je ostala u staroj, a ja sam spremna za nove godine.

Na božićno jutro, prije svitanja, taksisti koji me vozi kući prepričavam doživljaje sa putovanja. Jaka, srećna i slobodna, u gradu koji možda nije najbolji za mene, ali je bar uvijek bio tu da me zagrli. Božić je ove godine snježni, miriše na porodični ručak i kuhanu domaću rakiju.

Sarajevo je divno kada padne snijeg koji škripi kad ga gazimo. Tada me i miris obične kafe i bar jedno drago lice mogu trznuti iz melanholije. Za melanholiju, kao i za kuknjavu nema mjesta u novim počecima. A novim počecima nazdravili smo i ovog Božića.

Advertisements