Uči na vlastitim greškama, kažu. Nikad ne ponavljaj istu grešku dvaput, kažu. U suprotnom, udarat ćeš u zidove. 11150391_10153302341868552_682794872384895607_n

Ako nisi slušala šta „ljudi kažu“, ako te zaboljela glava od udaranja u zid i već zaboravljaš da se smiješ, pakuj kofere i bježi. Biće bolje. Gradovi liječe, avioni oporavljaju. Nasmiješi se stjuardesi zavjerenički, znaš kroz kakve treninge prolazi. Pošalji selfie dok avion nije poletio. Udahni duboko, zaboravi.

Meni su gradovi uvijek asocijacija na ljude. Budimpešta je lijepa, ali nemirna i zbunjena. A tako sam se dobro snalazila na njenim ulicama! Nemir i zbunjenost mi očigledno odgovaraju.

Postoje pogrešni izbori i pogrešni ljudi. Pogrešni izbori rezultat su pogrešnog trenutka. Već narednog dana zaboravit ćeš na njih, potisnut ih negdje duboko i sjetiti se za koju godinu, kada više ne budu važni. Pogrešni ljudi su druga priča. Oni ti se uvuku pod kožu i postanu greške zbog kojih ne žališ. Koje te nasmijavaju. Koje te čine živom. Njih ne možeš zaboraviti niti potisnuti. Možeš ih samo otpisati, ali oni će i dalje ostati tu negdje, da te podsjećaju.

Pogrešni ljudi neće ti se javljati, čekat će da se ti javiš njima. S druge strane, neko će ti pijan u četiri ujutro poslati poruku da te voli i da te želi ženiti a ti ćeš se smijati. Nećeš mu uzvratiti, nećeš pristati na njegove prosidbe. Jer, bolje ti je samoj. Ili sa nekim čudakom, koji ne zna voljeti.

A ti si u stanju voljeti nekog godinama i nikada mu to ne reći. U stanju si patiti više zbog povrijeđenog ega nego zbog slomljenog srca. I u stanju si željeti nekog nedostupnog samo zato što je to izazovnije nego voljeti nekog ko je uvijek kraj tebe.

Biti ostavljen nije najgora stvar na svijetu. Vremenom se oporaviš. Budeš zahvalan ljudima oko sebe koji su te trpili dok si satima pričala kako ste divan par bili. Koji te vole i kad napraviš pogrešne izbore. I koji su ti na početku rekli da su pogrešni ljudi jednostavno pogrešni. Njih ne ispravljaš.

Više se ne nadam da će me neko čekati na aerodromu. Romantiku sam davno ubila ljubeći se po kafanama. Ali se i dalje zaljubim više puta dnevno. U prolaznika, u tv voditelja, u ljubaznog konobara sa lošim engleskim. U sebe.

Ne pišem o stvarima koje me sjebu, samo o onima koje me čine srećnom. Pogrešne osobe me s vremena na vrijeme usreće. Shvatim da previše volim sebe da bih ostala u začaranom krugu pogrešnosti. Povrijeđeni ego popravit će jedna odbijena prosidba, ćevapi i čokoladni mousse. Mousse nema djevojku, kaže Maja. Ne pravi pogrešne izbore, ne bira pogrešne ljude. Samo te usrećuje i hrani.

I onda se zainatim. Mi Balkanci poznati smo po tome što u svemu dajemo 150% sebe. Kada volimo, kada tugujemo, kada pijemo, kada se veselimo – svemu smo u potpunosti predani. Tako je i kad se zainatimo – nama je inat jači i od ljubavi.

Bez ljubavi se svakako može živjeti. Bez hrane, teško.