tumblr_lbuln7ueip1qdl0rgo1_500

Nedjelje su da se opustiš. Povučeš ručnu, izgasiš telefon, ignorišeš emailove, notifikacije i sve ostale znakove komunikacije sa ostatkom svijeta. Pogledaš se u ogledalo, priuštiš tom umornom licu masku od zelene gline, skuhaš čaj, napuniš kadu.

Udahneš duboko. Iza mene je ljeto koje nisam mogla ni zamisliti, ali zar nije svako do sada bilo takvo? Svake godine govorim sebi da me ništa više ne može iznenaditi i svaki put se iznova ugrizem za jezik. Iznova me iznenađuje koliko dobrih i koliko loših ljudi me okružuje, kome mogu vjerovati, a kome ne. I iznova shvatim koliko sam naivna i blesava, ali da baš takva savršeno funkcionišem i da se ne želim mijenjati. Nije da ne mogu, prosto ne želim. Ovo ljeto me je podsjetilo da je u životu ipak potrebno staviti sebe na prvo mjesto. Jer, ako zanemaruješ sebe i svoje zdravlje, ni drugima ničemu ne služiš. Mjesec dana iščekivanja rezultata natjeralo me da prestanem držati u sebi sve ono što me tišti, da se posvetim onome što zaista volim, da naučim reći „ne“ onome za šta nemam vremena ili volje. Posvetiti se sebi je nešto najlakše što možemo učiniti, a tako rijetko to činimo. Formula je jednostavna – jedi voće i povrće, puno se smij, manje se mršti i s vremena na vrijeme priušti sebi ono u čemu zaista uživaš. Svi ti sezonski detoksi koje nam magazini i blogovi preporučuju ne vrijede ako ne uradiš detoksikaciju misli. Jer, ono što te tišti na kraju te i dokrajči.

Izdahneš glasno. Nije ta ljubav najbolje što mi se moglo desiti u životu i znam da bi me svako kome bih ispričala prekorio jer nisam ništa naučila od silnog udaranja u zidove u ove dvije godine, ali svako ko bi nas vidio zajedno shvatio bi da je on sve što želim i što me na trenutke tjera da zaboravim komplikovanost naše situacije. A zar nije poenta biti srećna, pa makar i na kratko? Odrastam sa svakom jeseni koja dolazi, ali tu moju naivnost vjerovanja u filmske situacije ne ispuštam. A zaista je filmski  provesti sat vremena zaglavljen u autu dok vani pada kiša i slušati ga kako priča stvari koje o njemu ranije nisam znala. Bez poljubaca, bez dodira, samo slušati jedno drugo. Možda ipak nisam ubila romantiku ljubeći se po kafanama. Ali, ne nadam se ja da ću tu ljubav ikada obznaniti ikome osim njemu. Toliko naivna nisam.

Kad napraviš puni krug i kad te Facebook memories prestane boljeti kao da ti je neko zabio nož u srce, kada ti datumi više ne znače ništa osim brojeva u kalendaru i kada bez trunke sjete možeš spomenuti nečije ime, znaš da si nastavila dalje. Spremna da ponovo voliš sebe, da dišeš punim plućima, da i dalje bezgranično vjeruješ ljudima, da praviš greške i da im se smiješ jer ništa nisi naučila iz onih prošlih. Odrastaš. Moraš biti spremna da prihvatiš činjenicu da će ono što ti se danas čini kao najveći problem sutra biti samo situacija koje ćeš se sjećati kroz maglu. Velika si djevojka, plači kad ti se plače, glasno se smij, budi samouvjerena, ali nauči priznati vlastite greške. I pobogu, počni da misliš na sebe prije svega. Jer, ako zanemaruješ sebe i svoje zdravlje, ni drugima ničemu ne služiš.

Vrijeme je kestena, lišća, mandarina i rođendana. Jeseni, tvoj je red. Iznenadi me.

Advertisements