Stojim sinoć u klubu, nekoliko spratova iznad sarajevskih ulica, i gledam svog bivšeg kako pleše sa novom djevojkom. Srećan. I neopisivo sam srećna zbog njega.

1Prvi put ih vidim zajedno, a nisam slomljena. Naprotiv.

Prihvatila sam da život ne možeš planirati. Prije tri godine planirala sam u ovim godinama dijeliti dom s njim. Nisam planirala da ćemo raskinuti, da ću se zaljubiti u nekog drugog i da ću i tri godine poslije biti sama,  birajući novi otrov svakog vikenda. Nisam planirala ni to da će on nastaviti svoj život bez mene. A ipak jeste. I ja sam nastavila svoj, samo ne onako kako sam planirala. A uopšte nije ispao loš.

Tri kontinenta su se sastala jedne subotnje noći pod vrelinom South Beacha i ništa mi više nije trebalo. Došla sam u kancelariju bijesna na svijet jer sam se vratila s godišnjeg odmora, a oni su me podsjetili koliko nedostajanja tri sedmice može donijeti. U životu je bitno okružiti se šačicom dobrih ljudi, a ne planirati kako bi godine trebale izgledati. Jer samo s dobrim ljudima i godine izgledaju dobro.

Sa svakom novom crticom u kalendaru rođendana bore su vidljivije, menstruacije bolnije, mamurluci duži i narodnjaci nepodnošljiviji. Postaješ gunđalo. Sa svakim novim zagrljajem dragih ljudi osmijesi su širi, dan je sunčaniji, problemi su manji, a trenuci koji se pamte brojniji. Postaješ zrelija.

Naiđe loš dan, sedmica, mjesec, možda i godina. Ali naiđe i poneki izlazak zbog kojeg ti mamurluk ne padne teško. Naiđe i muzički festival koji ti vrati nadu da dobra muzika još postoji. Popiješ tabletu da menstruacija manje boli, pa raspališ roštilj. Pojedeš čokoladu da umjesto bora dobiješ bubuljice, a onda narednog dana odeš u teretanu da te ne grize savjest zbog čokolade. S drugaricom, naravno. Život je jedan i ne treba ga trošiti na probleme koji će nakon nekog vremena postati nevažni. Život je suviše kratak da bi ga planirala. I pobogu, previše je uzbudljivo živjeti u sadašnjosti da bi razmišljala o prošlosti.

Zato sam bila srećna sinoć. Jer je neko koga sam nekada silno voljela srećan. I jer moj život nije stao zbog toga. Naprotiv. Putovala sam češće, ljubila strastvenije, otkrila koju sortu vina volim, upoznala ljude čiji je smijeh zarazan, održala prijateljstva bez kojih ne bih mogla funkcionisati. Usput sam ponešto i izgubila, isplakala litre suza, slušala Gocu Tržan, razbila poneku čašu i sebe na komade. Pa se popravila. Jer život je proces sastavljen od uspona i padova.

Tu, nekoliko spratova iznad sarajevskog asfalta, shvatila sam da sam srećna jer ništa od ovoga nisam planirala, a dobro je ispalo. I radujem se svakoj novoj avanturi koju život nosi, jer vjerujem da će na kraju dobro ispasti.